NEŠTO LOŠE U NAMA-Nenad Mitrović
Nakon dva romana (Grotlo i Kćer bogumila) pročitao sam i treću Nenadovu knjigu, ovaj put zbirku horor priča-Nešto loše u nama. Odlična zbirka, od pročitanog mi, najbolje Nenadovo delo. Zbirku čini sedam priča, otvara je priča USTA ZVERI- jedan dobar horor slešer, čija se radnja dešava na istoku Srbije, u podzemlju Lazareve pećine. Emotivne tajne i psihotični problemi uspešno se kombinuju sa lokalnom mitologijom i Mumom Paduri. Utisak malo pada zbog po meni, viška objašnjavanja šta i kako i zbog čega, na par zadnjih strana priče.
Zatim sledi odlična priča SREĆNA ŠAPA. Da li mislite da je neverovatno da nešto tako fino, nežno, mekano, bespomoćno poput kunića može biti izvor jeze i straha? E pa autor je uverljivo opisao da itekako može. Uz jezive kuniće na farmi imamo i porodične tajne, ratne zločine, međunacionalnu netrpeljivost i sve skupa čini ovu priču vrlo snažnom i autentičnom.

Priča KAMEN vodi nas u univerzum iz romana Kćer bogumila-vrleti hercegovačke planine Čvrsnice, sela Svetinjca, Ogledala između svetova, stećaka. Veoma dobra i uspela priča.
BAKARNI ČOVEK je jedna od dve najbolje priče u zbirci. Uz uspelo dočaranu atmosferu jeze i propasti, vidim je ne samo kao kritiku ekološke devastacije Borskog bazena i mračne uloge kineskih korporacija, već i kao opomenu na to da se radnička klasa pretvorila u bezdušnog, nizašta zainteresovanog konzumenta(slike besomučnog ždranja na rudarskoj zabavi), i da odavno nema ništa zajedničko sa nekadašnjim idealima i snagom radničkog pokreta i radništva-radnici su zapravo postali druga strana istog novčića, ružnog naličja korporativnog kapitalizma. Simbol grada, rudar, odlično je iskorišten u gradaciji straha i propadanja. Odlična priča.
Sledeća je MUŠICA- stilski dobro urađena priča koja povezuje drevne mitove Golubačke tvrđave i savremeniju ulogu tzv.golubačke mušice.

Zatim dolazi veoma dobra priča POSEBNO MESTO. Takođe vezana za kolorit istoka Srbije, bavi se hororom u ljudskoj psihi, ali i onim magičnim i drevnim u prirodi. Bilo mi je logično da možda knjiga počne sa Ustima zveri, a završi Posebnim mestom-tako bi se opisao pun krug po prirodnom ambijentu istoka Srbije, ali sam onda shvatio da ne može, jer poslednje rečenice ove priče najavljuju poslednju priču u zbirci-Decoubica (da sad ne otkrivamo sve).
DECOUBICA mi je, uz Bakarnog čoveka najbolja priča u zbirci. Košmarna vizija neke vrste virusa koji napada samo decu i čini ih užasno agresivnim i bezdušnim, raspad društva koji sledi pred navalom satanske dece, s opet tu je i nastavnik, mrzitelj dece, za koga do samog kraja niste sigurni da li je žrtva okrutne igre manipulativne i inteligentne klinke kojoj predaje, ili je i sam dželat i ubica u svetu koji iznenada potpuno gubi konce…

Motivi sa istoka Srbije, lokalna mitologija, ekološka devastacija, lične i porodične psihoze, upliv drevnog u moderno, raspad porodice, pojedinaca i društva, sve su to teme koje zaokupljaju pažnju autora. Primećujem i čest motiv podzemlja, podzemnog sveta, pećine/jame, grotla… Veoma kvalitetna zbirka-za svaku preporuku!