Neke knjige su kao prosta ovsena kaša. Progutate ih, osetite privremeno zasićenje i brzo zaboravite da li ste i šta jeli. Zasigurno ne biste mogli da pojedete više čak i da vam neko ponudi tone i tone répeté-a, jer je jednostavno bljutava. Druge su kao skup, začinjen, za stomak i novčanik težak obrok u elitnom restoranu. Možete ga priuštiti tek povremeno, pa i tad niste sigurni da li ste zapravo njime uopšte zadovoljni ili ste prosto opljačkani. Treći su kao slatka mala poslastica koju smažete u prolazu, na nogama, ali čiji ukus traje dugo, dugo u ustima, terajući vas da čitav dan razmišljate o njoj. Ova knjiga je upravo takva, literarna đakonija malog pakovanja, koju ne možete da izbacite iz glave.
Ken Folet je Skandalom sa Modiljanijem hteo da predstavi jedan savremeni triler koji opisuje dejstvo sudbine i viših sila na izbore koje donose pojedinci. Živahan i britanski uglađen stil pisanja međutim odveo ga je na drugu stranu. Da vidimo šta o svojoj ideji kaže sam autor, čiji predgovor može u celosti da posluži kao savršena recenzija romana:
“U modernom trileru glavni junak uvek spasava svet. Napori, borbe i odluke glavnog junaka na dramatičan način određuju njegovu sudbinu… Ja zapravo ne verujem da je život takav. U stvarnosti upravo one okolnosti koje ne možemo da kontrolišemo određuju da li ćemo živeti ili umreti, hoćemo li biti srećni ili nesrećni, da li ćemo se obogatiti ili sve izgubiti. Na primer, najbogatiji ljudi su nasledili novac. Najbolje uhranjeni ljudi su jednostavno imali sreću da se rode u bogatoj zemlji. Najsrećniji ljudi su se rodili u porodicama gde je bilo ljubavi, a jadni ljudi su imali lude roditelje.
Ja nisam fatalista i ne verujem da je sve u životu plod slepe sudbine. Mi ne kontrolišemo svoje živote kao što šahista kontroliše figure, ali život nije ni rulet. Kao i obično, istina je komplikovana. Mehanizmi van naše kontrole, a ponekad i iznad našeg shvatanja, određuju sudbinu pojedinca, pa ipak odluke koje on donosi imaju posledice, pa makar to i ne bile posledice koje je očekivao.” Ken Folet, predgovor romana
Skandal sa Modiljanijem je prva knjiga od ovog autora sa kojom se ja susrećem. I desila se ljubav na prvo čitanje! Namerno sam odabrao roman manjeg formata jer je Folet pre svega poznat po svojim masivnim tomovima istorijskih romana gde se opisuju generacije i generacije ljudi koji žive u nekom kraju sveta. Ja sam za početak želeo da znam kako ovaj pisac piše i stvara. I naišao sam na genija pisane reči koji jednostavnošću izraza momentalno osvaja srca i simpatije čitalaca.
Kakav je ovo zapravo roman i o čemu govori? U Skandalu se vrlo brzo upoznajemo sa jednim većim brojem likova, uglavnom mlađe dobi, kojima je zajedničko to da još uvek traže svoje mesto u svetu, način da se afirmišu, dokažu, obogate ili pronađu ljubav i mir. Suštinsko je to njihovo nezadovoljstvo koje ih tera na delanje koje vrlo brzo izlazi van njihove kontrole i stvara neočekivane posledice. Mnogi od njih prelaze granice pristojnosti, prihvaćenog ponašanja, pa čak i zakona, pa odatle i potiče “trilerski” odnosno uzbuđujući i dramatični element romana.
Lajt motiv romana je umetnost. Umetnička slika. Mit. Blago koje čeka da bude otkriveno i koje može da ostvari sve skrivene želje glavnih likova. Neki od likova uspevaju da ostvare svoje želje, ali ne svojom zaslugom niti planom, dok drugi uspevaju da učine dobra dela, ali opet protivno svojim željama i namerama. Na kraju se postavlja pitanje: da li je bolje dobiti ono što želiš, pritom plativši preveliku cenu, ili dobiti nešto što ti treba a što nisi ni umeo da tražiš, ili ono što si čak svesno i namerno odbijao i gurao od sebe?
Skandal sa Modiljanijem je lagana ali jezički precizna i britka knjiga kao brijač. Unosi dozu profinjenosti u razmišljanje i ponašanje čitaoca, pa se nakon čitanja osećate kao gospodin ili dama iako to zapravo možda i niste 🙂 Pored toga ona Ima izvesni hičkokovski starinski crno-beli šarm. Iako nije bogzna koliko napet triler u smislu savremenih majstora ovog žanra o kojima često pričamo (Nesbe, Karizi, Koben…) ona ipak sa lakoćom drži pažnju jer su težnje i porivi likova isti kao naši, svakodnevni, ljudski i normalni.
S obzirom da je autor britanac starog kova likovi se predstavljaju i ponašaju uglađeno, sa manirima, kao svetska gospoda čak i kada se ponašaju kao džukci, što je svakako veoma zanimljivo za čitanje. Možemo maštati o svetu gde vam se ljuti neprijatelji smeškaju i izvinjavaju čak i kada vam zabijaju nož u stomak, što nije svet i podneblje u kojem sada živimo, gde se i nakon običnog razgovora sa komšijom ili “prijateljem” (što bi po definiciji trebalo biti uljudna i prijatna konverzacija) osećate prljavo, jadno i prevareno.
Šta je Ken Folet na kraju imao zapravo da kaže o ideji koja ga je podstakla da napiše ovaj roman:
“U Skandalu sa Modiljanijem pokušao sam da napišem novu vrstu romana, u kojem bi se odrazila prefinjena podređenost lične slobode mnogo moćnijem mehanizmu. Omanuo sam u ovom neskromnom poduhvatu. Možda takav roman ne može da se napiše: čak i onda kada život nije stvar ličnog izbora, književnost jeste.
Ono što sam napisao na kraju, bila je vesela kriminalistička priča u kojoj grupa ljudi, pretežno mladih, preduzima razne čudne poduhvate, ali se nijedan ne ostvaruje kao što se očekivalo. Kritičari su je pohvalili kao živahnu, bujnu, čitku, vedru, veselu, laku i poletnu. Bio sam razočaran što nisu primetili moje ozbiljne namere.
Sada više ne gledam na ovu knjigu kao na neuspeh. Ona jeste poletna, i to joj nije škodilo. Činjenica što je toliko drugačija od knjige koju sam planirao da napišem nije trebalo da me iznenadi. Konačno, baš to ide u prilog mojim stavovima.”
Ken Folet, predgovor romana