Roman pod nazivom “Vuk” od mladog i još uvek nepoznatog britanskog pisca Leo Karua (nisam sasvim siguran ali mislim da bi se njegovo prezime Carew možda bolje transkribovalo u Kerju, zar ne?) je prvo delo […]
CRNO KRILO je stimpank-oliki epsko fantastični roman o iskonskoj borbi između dobra i zla na veoma bogato izmaštanom svetu koji obasjavaju tri meseca, gde se preživeli ostaci ljudske rase bore protiv paklenih armija, bežeći pod […]
Još jedan standardni i lako prepoznatljiv roman Kobena, u njegovom stilu i maniru koji je vrlo prijemčiv za širu čitalačku publiku.Zašto „Šest godina“? To je onaj broj godina pre koliko je glavni junak romana (o […]
Karl Segan bio je veoma popularni američki astronom, astrobiolog, značajni popularizator nauke i pisac većeg broja knjiga iz oblasti nauke i popularne nauke. Jedna od takvih knjiga je i “Seni zaboravljenih predaka” koju je napisao […]
Nik Hornbi je engleski pisac, esejista i scenarista koji živi i radi u Londonu. U njegovoj biografiji navodi se da je jedan od istaknutijih književnih stvaralaca tzv. Novog britanskog talasa pop-književne scene ili “brit-lit” talasa. […]
Iz nekog razloga očekivao sam da u ovom romanu ima (barem malo i delimično) fantastike, ali detaljniji pogled na korice razbio mi je sve iluzije ove vrste. Fantastike nema, ali je Vodenduh i pored toga […]
Serotonin je jedna veoma važna biomaterija za život ljudi, po funkciji neurotransmiter, koji se popularno naziva hormonom sreće. Sreća, eto jednog pojma sa kojim glavni junak ovog romana, sredovečni melanholični inženjer poljoprivrede, Floran-Klod, nije baš […]
Tragična drama o životu ljudi u Sibiru tokom Hladnog rata i užasa sovjetskog komunizma. Pisac mašta o Francuskoj kao obećanoj zemlji. Kada on konačno nakon pada Berlinskog zida ode u svoju „zemlju iz mašte“ shvatiće […]
“Čuvaj se ljudi koji pripadaju prošlosti. Ne puštaj ih nazad u svoj život.” Još jedan prilično standardan triler roman iz pera Harlana Kobena. Uvek me oduševi taj trenutak koji autor maestralno opisuje, trenutak kada se […]
Ovu knjigu sam još od prvih stranica doživeo kao siromašnu kopiju Igre prestola, i to ne samo siromašniju sadržajem već i namenjenu za one siromašnije strpljenjem i voljom da urone u predetaljan Martinov svet, pa […]