Pozdrav ljubiteljima pisane reči.
Ovom prilikom (a po dogovoru i nakon revizije prve varijante od pre par meseci) predstavljam vam finalnu verziju korica za Kćer Bogumila, moj četvrti roman po redu, do sada najzahtevnije delo u smislu koncepcije i obima, koje bih najpribližnije mogao da opišem kao psihološki triler sa značajnim uplivom fantastike.
Fantastični elementi radnje, likova i pojava su zapravo u toj meri izraženi da sam siguran da će se roman svideti i ljubiteljima horora, gotskih i “čudnih” priča, odnosno svojevrsne mračno-fantazijske proze koja lagano i nenametljivo, svedočiću, bez neke svesne namere i plana, postaje osobeni znak mog literarnog stila (ili odsustva istog 🙂 ).
Objava dakle može služiti i kao najava skorijeg izlaska romana iz štampe (mesec, dva, a svakako pre nove godine). Zbog toga bih vas uputio u poneki detalj radnje jer tema i ideja romana jesu, složićete se, oni elementi čitavog package-a (pored vizuelne prezentacije, tj. korica, opšte pismenosti/nepismenosti autora i prethodnih izdanja) koji presudno utiču na odluku čitalaca da knjizi daju šansu.
Glavni narativni tok prati dešavanja iz 2007. godine kada beogradska policija razrešava slučajeve nestanka većeg broja dece uzrasta od 7 do 12 godina. Na taj način Kćer Bogumila prethodi par godina dešavanjima iz mog romana prvenca, Dana nultog, i sa njim vezuje fokusom na iste protagoniste – samostalnog inspektora za krvne i seksualne delikte, Žarka Obradovića i njegovu (lepuškastu) koleginicu Andrijanu Barać, koji će se upravo upoznati na slučajevima nestale dece iz Kćeri Bogumila i nastaviti svoje druženje, kako službeno tako i privatno, u Danu nultom…
Elem, iako se čini da deca nestaju bez ikakvih tragova o nasilju, činjenice iz slučaja istragu polako ali odlučno guraju u opskurne pravce visoke politike, brutalnosti beogradskog podzemlja, ali i one sa istorijsko-religioznim konotacijama koje beogradska policija najteže prihvata i još slabije razume…
Citiraću propratni tekst za zadnje korice:
“Kako policiji u razrešenju slučaja može pomoći katatonična pacijentkinja psihijatrijske ustanove u Kovinu? Na koji način su nestanci dece povezani sa srednjovekovnom sektom Bogumila? Koje sve tajne krije izolovano selo Svetinjac? Gde je granica između realnosti i košmara?
Hiperrealistična i hipertragična priča dovodi meandrima tokova svesti do razrešenja misterije ljudske skarednosti i monstruoznosti.”
Nadam se da sam vas ovakvom (nešto dužom) prezentacijom barem malkice zainteresovao za roman, a u narednim objavama pričaćemo konkretnije šta je sve to “fantastično” i “užasavajuće” u njemu, te na koji način je obrađena tema srednjekovevne sekte Bogumila.
Za kraj, zahvalio bih se na pomoći štampariji Grafomed (iz Bora) i dizajneru Vojislavu Jotoviću koji su na svojim leđima izneli muški posao pripreme teksta za štampu, baš kao i recenzentkinjama, Jeleni Simonović Dilber i Slavici Jovanović, koje su unele novi element introspekcije u sve ono čime sam se bavio u Kćeri Bogumila i pomogle mi da sopstvene pisane reči shvatim na bolji način. Upravo će prelepo napisane recenzije od spomenutih dama biti predmet neke od narednih objava.
Čitamo se!